instalacija, s Lalom Raščić, 2002.

Zvučni zapis montiran je iz jedne snimke našeg razgovora. Riječi i generalizirana značenja su izrezana ostavljajući zvučni zapis koji se sastoji od vokalnih uzoraka prepoznavim samo nama, upućenim u taj bliski, privatni jezik unutar našeg zatvorenog, intimnog konteksta. Od tog zvučnog zapisa načinjene su tri verzije; jedan sa Aninim glasom, drugi sa Lalinim glasom i treći sa glasovima obje.

Tri para zvučnika sa kojih se čuje zvuk određuju ugodno uređen prostor instalacije predodređen za sjedenje. Unutar izgrađenih kubusa za sjedenje su dia projekcije, na slajdovima su fotografije tuđih vrtova. Intimni karakter rada ogleda se u atmosferi instalacije. Instalacija komunicira ugodan osjećaj dobrodošlice koji je istovremeno vojeristički osjećaj slućajnog susreta sa tuđim svijetom.