s Ivanom marušićem Klifom za izložbu: PROJEKCIJE: Antun Motika i nasljeđe eksperimenta, MMSU Rijeka
audio vizualni ambijent
dimenzije različite

“Jednoga dana metnuo sam slučano ruku s ključevima u projektor, pogledavši na zid zaprepastio sam se to više nisu bili ključevi i to me je zanijelo.” Antun Motika Tragovi kretanja, prostornog pregovaranja, besciljnog lutanja, tragovi vremena koje se dogodilo kada ih sad stavimo pod svjetlo projektora postaju na zidu nešto drugo, nešto što i sada možemo dovesti u odnos i to nas svaki puta ispočetka zanosi.
Kod Motike nas zanima zaigranost, zainteresirenost i sklonost eksperimentiranju materijalima, bojama, projekcijom, istraživanje materijala, tekstura i procesa koji mogu postati pokretnom slikom.
Zanima nas kretati se unutar svjetla i sjene, preklopiti jedno s drugim, uslojavati-raslojavati, pomiješati digitalno s analognim i vidjeti na koji način projekcija može funkcionirati kao dijalog.
Zadajući si ulaznu i izlaznu točku u vremenu, sve što će se dogoditi, svaku poziciju, moguće je izmijeniti, započeti nanovo, preokrenuti i multiplicirati. Vratiti se korak nazad, staviti sa strane, prevesti iz analognog u digitalno, maknuti sa svjetla, staviti u sjenu, pregledati drugačijom optikom.
U procesu koristimo i analognu i digitalnu tehniku. Materijali nastaju isključivo u analognoj domeni, sve manipulacije svjetlom projekcije se također odvijaju analogno. Digitalni medij nam služi da bilježimo izvedbu, montiramo materijal, te da mijenjamo trajanje i brzinu reprodukcije Potom ih ponovno projiciramo kao asinhrone audio/video loopove, uz dodatne intervencije u projicirano svjetlo maskama, ogledalima i raznim reflektivnim materijalima.
Zvuk stvaramo različitim tipovima kontaktnih mikrofona koji bilježe zvukove rada aparata ili procesa koji nastaju kombinirajući ih sa tekstom.
Rezultat je zvučno svjetlosni ambijent, neodređenog trajanja, koji je jednim dijelom zabilježena živa izvedba, a drugim dijelom generativna instalacija.

dav