Serija fotografija, tesktovi, publikacija
U suradnji s: Ivanom Meštrov, Anom Labudović
Projekt Radna bilježnica: Pustijerna, na poziv ARL Dubrovnik, započele smo 2019. godine terenskim istraživanjem u Dubrovniku. U gradu koji je postao vlastita polirana kulisa zapitale smo se možemo li, koristeći alate iz prošlosti, planirati uključiviju budućnost. Kako uistinu pročitati i učiniti vitalnim za generacije koje dolaze vrijedni statut grada Dubrovnika iz 1272. godine, simbol dubrovačkog kolektivnog identiteta, kojim su bili propisani odnosi i uvjeti življenja te, posebice, građenja? Sagledati ga naspram iznošenja na razini letimične povijesne činjenice koju serviramo prilikom turističkog vođenja skupini poluzainteresiranih gostiju ili u relaciji na eklatantne primjere devastacije grada i neumjerenosti turizma danas.
Naša polazišna točka je Pustijerna, lokalitet u jugoistočnom dijelu grada smješten unutar starih gradskih zidina, nekad reprezentativni stambeni prostor gotičkih i baroknih palača koji je nakon potresa 1667. godine uređen u barokni vrt, a u recentnijoj povijesti i u košarkaško igralište. Arheološka istraživanja na toj su lokaciji započela u razdoblju od 1984. do 1987. godine motivirana pisanim izvorima o postojanju benediktinskog samostana sv. Tome iz 1234. godine, kao i ostacima renesansne i srednjovjekovne arhitekture, a što su navedena arheološka iskapanja i potvrdila. Nakon znanstvenih istraživanja lokaliteta, lokalitet Pustijerne je konzerviran, uspostavljena je Ulica ispod mira, obnovljen je dio zgrada koje graniče s lokalitetom. 2009/10. godine izvedeni su radovi konzervacije, konsolidacije i zaštite lokaliteta.
Danas je Pustijerna poprilično zapuštena, loše je i krhke infrastrukture, nedovoljno se ulaže u obnovu i održavanje mreže struje, vode, kanalizacije i javne rasvjete te hodnih ploha. Postala je prostor na kojem se ilegalno odlaže otpad. Velik je broj građana odselio, a stanovi i palače često su prenamijenjene u niz manjih jedinica-apartmana s kuhinjama i sanitarnim čvorovima u turističke svrhe. Lokalitet Pustijerne nastanjuju i mačke za koje je netko ciljano izgradio nastambe u obliku kućica u nizu.
Pustijerna se, na određen način, opire generičkim klasifikacijama i gentrifikacijama te kroz nju promatramo i bilježimo procese koji dovode do (ili su posljedice nastalih) prostornih promjena i strategija upravljanja. Svojom nas je entropičnošću, urbanom zbrkom i otklonom od normi navela na promišljanje o prostoru starog grada Dubrovnika, točnije o transformaciji njegova stambenog prostora i gradskih javnih površina u današnju iznimno popularnu turističku destinaciju – prostor koji se nastanjuje povremeno, iznajmljuje se, prostor u kojem se ne zadržava. Sagledavajući neuralgične točke turizma danas, u našim smo se istraživanjima s posebnom pažnjom usmjerile na tzv. nove materijale koji se koriste u arhitekturi, unutarnjem uređenju, obnovi starina i prostora od devedesetih godina prošlog stoljeća naovamo. Ti novi materijali, poput PVC-a, knaufa i laminata, postaju agensi prevladavajućih potrošačkih sklonosti i graditeljskih normi, oni su toksički zagađivači, odrazi novonastalih društvenih supstanci, fenomenologija i povezanosti. Upućuju i na ekološki problem proizvodnje, korištenja i trajanja.
Glavna pripovjedačica i lajtmotiv Pustijerne je Cvijeta Zuzorić , pjesnikinja bez ijednog sačuvanog stiha, hipotetski atribuiranih portreta, sa svojom prijateljicom Marijom Marušom Gučetić Gundulić . Njima otvaramo okular Dubrovnika ka povijesti žena i rodnoj povijesti.
Obje u Radnoj bilježnici: Pustijerna postaju aktivne sudionice vlastite nevidljive povijesti u okvirima one opće spekulativno infiltrirajući moguću svakodnevnicu izvan okvira rodno uvjetovanih uloga koje su im bile nametnute unutar povijesnog vremena u kojem su živjele.
