– 2018 | 10’ 38’’ | stereo | hd, 16 mm, 1920 x 1080

U suradnji s: Jasna Jasna Žmak, Ivan Marušić Klif, Hrvoje Nikšić, Ivana Meštrov, Iva Kraljević

Za opisivanje radnih procesa u kućanstvu najčešće se umjesto glagola raditi koristi glagol održavati:
– održavanje stana, površina, raznih predmeta, onih za ukras i onih za uporabu, održavanje aparata koje koristimo za održavanje kućanstva…
Procesom automatizacije kućanstva s namjerom da se olakša i ekonomizira rad, neke radnje su iz ženskih ruku preuzeli aparati:
– spremanje, kuhanje, brisanje, centrifugiranje, zagrijavanje, usitnjavanje, pjenjenje, miješanje, dizanje, hlađenje…
Automatizacija rada nije stvorila slobodno vrijeme, već su se standardi čistoće i brige povećali tako da je zapravo nastala hrpa novih poslova i odgovornosti koje nekada nisu postojale. U domenu odgovornosti žene uveden je i osjećaj krivnje i srama; krivnja za kašnjenje djece u školu, krivnja ako ne iskorijene sve bakterije iz sudopera, sram što nisu primijetile prve znakove nadolazeće hladnoće…
Tako su malo po malo na mjesto centrifugiranja došli satovi klavira.

Pomoću različitih audio, tekstualnih i slikovnih notacija vezanih uz procese korištenja kućanskih aparata, tekstura i materijala koje opipavam, razmišljam o potencijalima koje imaju, slikama koje reflektiraju i vibracijama kojima rezoniraju kroz vrijeme sklapajući moguće narative današnjih odnosa iz kojih progovaraju glas A i glas B.

a: rekla sam mu da sve to znam, da je nekad bilo još i gore, da su žene radile od 3 dio 22, kao u onom filmu kreše golika, koji gle čuda nije snimila žena.
b: a zašto ga nije snimila?
a: jer nije imala vremena.

btrmdn

btrmdn

btr

btrhdr

btrmdn