![\"\"](\"http:\/\/anahusman.net\/wp-content\/uploads\/2018\/05\/01.jpg\")
<\/a><\/p>\n <\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n
knjiga, video instalacija, zvuk, plakati<\/p>\n
Re-artikuliraju\u0107i i kola\u017eiraju\u0107i raznovrsne teorijske reference, raznorodne literarne izvore i osobne opservacije, Ana Hu\u0161man kroz 6 sa 7 metara portretira jedan od nama klju\u010dnih prostora intimnije svakodnevnice, dnevni boravak, te se poigrava s razli\u010ditim nivoima stvarnosti predstavlja\u010dkog (od snimki rekomponiranja makete samog prostora do stvarnih kadrova sobe). Klju\u010dni protagonisti priprema za film, su jednom mo\u017eda taj prostor i obitavali, mo\u017eda ga upravo \u017eive ili su se tek po\u010deli koristiti s njime. U toj specifi\u010dnoj medijskoj konstrukciji, suradnik na filmu postaje njegov subjekt, no nikada i glumac, a dnevna soba modelom za kontinuiranu vje\u017ebu mnogobrojnih varijanti narativa u nastajanju, dok se cjelokupna filmska struktura sagledava u pro\u0161irenoj izlo\u017ebeno-filmskoj prostornoj instalaciji.
\nNo, sam nam \u017eivot izmi\u010de, i van tog reprezentacijskog, \u010dime nam umjetnica istovremenu pru\u017ea i samokriti\u010dnu ruku spasa, stavljaju\u0107i nas na moderiranu distancu od gutaju\u0107e \u2018\u010dari filmske metabolike\u2019. I dok se tako, \u2018sigurni\u2019, kre\u0107emo unutar i izvan autori\u010dinih zabilje\u0161ki, kolektivnih zapisa slike, teksta i zvuka, svi nam ti elementi zdru\u017eeno omogu\u0107uju da na trenutak uspostavimo zaslu\u017eeni balans izme\u0111u poeti\u010dnog, kolektivnog, iskustveno-refleksivnog procesa i prostornih komponenti koje nas uokviruju.
\n(Ivana Me\u0161trov)<\/p>\n
<\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n