{"id":810,"date":"2006-12-10T16:02:01","date_gmt":"2006-12-10T16:02:01","guid":{"rendered":"http:\/\/anahusman.net\/?p=810"},"modified":"2017-12-10T20:56:28","modified_gmt":"2017-12-10T20:56:28","slug":"2006-exchange-or-what-we-did-not-know-about-amateurism","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/anahusman.net\/hr\/2006-exchange-or-what-we-did-not-know-about-amateurism\/","title":{"rendered":"2006 \/\/ Razmjena: ili \u0161to nismo znali o amaterizmu"},"content":{"rendered":"

2006.<\/p>\n

Galerija MK<\/p>\n

www.g-mk.hr<\/a><\/p>\n

    \n

    \"\"<\/a><\/p>\n

  1. Razmjena: ili \u0161to nismo znali o amaterizmu<\/a><\/li>\n
  2. intro Tonje Maja\u010de<\/a><\/li>\n
  3. Faze realizacije<\/a><\/li>\n<\/ol>\n

    Malim istra\u017eivanjem povijesti GMK preko kataloga i zbornika saznajem da su u po\u010detku u njenim prostorima izlagali akademski likovni umjetnici ali i amateri- \u010dlanovi likovne sekcije Kulturno- umjetni\u010dkog dru\u0161tva. Njihove su izlo\u017ebe bile posje\u0107ene kako od \u010dlanova KUD-a, radnika INA-e, tako i od akademskih likovnih umjetnika i njihove publike.<\/p>\n

    Tijekom posljednjih dvadeset godina GMK se profilirala u galeriju koja prezentira isklju\u010divo suvremenu likovnu scenu. S druge strane, umjetnici-amateri, nakon zatvaranja nekada\u0161njeg Salona galerije gdje su do tada izlagali (a koji se nalazio u prostoru tik do GMK) dobili su novi izlo\u017ebeni prostor u Gajevoj. Dvije galerije, njihovi umjetnici ali i publika tako su se, na neki na\u010din, podijelili i udaljili. Glavnim razlogom tog udaljavanja smatram \u010dinjenicu da suvremena likovna umjetnost kod nas op\u0107enito gubi komunikaciju sa \u0161irom javno\u0161\u0107u. Pri tome, \u010dak i umjetnici amateri- dakle pojedinci s posebnim interesom za umjetni\u010dko izra\u017eavanje, te\u0161ko nalaze interes i razumijevanje za suvremenu umjetnost i rijetko dolaze s njom u kontakt, pogotovo onom koja se izra\u017eava ne-objektnim praksama. Upoznavanjem i razgovorima s likovnim amaterima KUD-a saznala sam da bi neki od njih u svom radu, ne primjer, \u017eeljeli koristili novomedijske elemente kada bi s njima bili upoznatiji. Sve me je to potaklo da kroz ovaj projekt poku\u0161am povezati i me\u0111usobno\u02ddupoznati\u02dd ta dva stvarala\u010dka prostora. Nada Aslanovski, Vlado Bogadin i Senka Varga \u010dije radove predstavljamo u o\u017eujuku u GMK, aktivni su \u010dlanovi likovne sekcije Kulturno-umjetni\u010dkog dru\u0161tva Ina.<\/p>\n

    Ujedno, Nada, Vlado i Senka bili su \u010dlanovi selekcijskog tima koji je od radova pristiglih na poziv suvremenim umjetnicima za sudjelovanje u projektu odabrao tri rada koji \u0107e u biti izlo\u017eeni u galeriji Kluba i KUD-a INA u Gajevoj ulici u rujnu ove godine.<\/p>\n

    <\/a><\/p>\n

    intro Tonje Maja\u010de<\/h1>\n

    Kada smo Ana i ja prvi put razgovarale (na ru\u010dku u restoranu zgrade INA-Naftaplina, s pogledom na tu\u017eni krov Badelove ru\u0161evine) o njenom interesu za umjetni\u010dki amaterizam, ali i o projektu koji bi s jedne strane podsjetio na povijest galerije i njene po\u010detke te na neki na\u010din povezao njene programe s neuobi\u010dajenom publikom, u\u010dinilo se posve prirodno krenuti od KUD-a INA, udruge koja je bila pravni osniva\u010d Galerije Miroslav Kraljevi\u0107 prije punih dvadeset godina. Kulturno-umjetni\u010dki amaterizam u formi kulturno-umjetni\u010dkih dru\u0161tava danas uistinu te\u0161ko mo\u017eemo povezati sa slikom progresivne i tr\u017ei\u0161no presti\u017ene korporacije 21. stolje\u0107a. U posvema\u0161njoj akceleraciji pod utjecajem informacijskih tehnologija u dru\u0161tvu kasnog kapitalizma zaostaci kulturno-umjetni\u010dkih dru\u0161tva kod nas se \u010dine kao neka vrsta pre\u017eivjele, arhai\u010dne forme, \u010dak kao prostodu\u0161an oblik zajedni\u010dkog provo\u0111enja slobodnog vremena radnika, ali i samoinicijativnog povezivanja djelatnika mnogoljudnih kompanija kroz kulturne i umjetni\u010dke aktivnosti. Na njihovo mjesto dolaze u na\u0161em sve oskudnijem (slobodnom) vremenu razni oblici diktiranog \u02ddteam buildinga\u02dd i modela \u02ddaktivnih i strate\u0161ki osmi\u0161ljenih zajedni\u010dkih aktivnosti\u02dd. U na\u0161im je nekada\u0161njim, \u02ddslo\u017eenim organizacijama udru\u017eenog rada\u02dd (SOUR) forma KUD-a bila, dakako, izuzetno sna\u017eno poticana, o \u010demu danas svjedo\u010de razni zbornici i pregledi kulturnih inicijativa i umjetni\u010dkih dru\u0161tava udru\u017eenih radnika. Tako se, primjerice, u zborniku \u02dd20 godina KUD-a INA\u02dd nagla\u0161ava kako \u02ddpasivno sudjelovanje u gotovim kulturnim programima (predstave, koncerti, izlo\u017ebe, posudba knjiga) nije zadovoljilo dio zaposlenika. Oni su \u017eeljeli vlastitom kreativno\u0161\u0107u sami stvarati umjetni\u010dke programe pa su predlagali kulturne samoaktivnosti u vlastitoj radnoj sredini, a ve\u0107 1973. godine prire\u0111ena je i \u02ddprva izlo\u017eba likovnih radova radnika Ine\u02dd te, nadalje, kako je s vremenom \u02ddsekcija dokazala da likovni amaterizam nije nedorasli slabi\u0107ak poznatijeg i komercijalnijeg akademskog stvarala\u0161tva, nego je on stvarna i posebna kulturna vrijednost koja je u svakodnevnom \u017eivotu pokazala sve svoje stvarala\u010dke odlike\u02dd(1). Zanimljiv se ovdje \u010dini i odnos prema tzv. akademskom stvarala\u0161tvu i to u specifi\u010dnoj situaciji u kojoj je jedno kulturno-umjetni\u010dko dru\u0161tvo jednog velikog SOUR-a prije dvadeset godina osnovalo nezavisnu galeriju, koja se tijekom svoga djelovanja pod vodstvom odli\u010dnog kustosa(2)posve osamostalila, \u010dak i transformirala u izuzetno relevantan prostor na na\u0161oj suvremenoj umjetni\u010dkoj sceni. Projekt Ane Hu\u0161man posredno se bavi samom formom kulturno-umjetni\u010dkog dru\u0161tva kao modelom (samo)organiziranog umjetni\u010dkog amaterizma, ali i odnosom umjetnika-amatera i akademskih umjetnika (od kojih nisu svi \u02ddprofesionalni\u02dd umjetnici, ako pod time podrazumijevamo rad koji omogu\u0107ava egzistenciju). Na po\u010detku svog istra\u017eivanja Ana je redovito odlazila na doga\u0111anja u Klub KUD-a INA u Gajevoj i boravila tamo istra\u017euju\u0107i (uz pomo\u0107 voditeljice, gospo\u0111e Dubravke Vuleti\u0107) povijest KUD-a te spontano upoznavaju\u0107i amaterske umjetnike, razloge njihova bavljenja umjetno\u0161\u0107u, na\u010dine njihova rada i djelovanja unutar \u02ddlikovne sekcije\u02dd. U drugom koraku umjetnica snima audio zapise, razgovora s troje umjetnika, \u010dlanova likovne sekcije, \u010dije radove potom odlu\u010duje u okviru svog projekta predstaviti u Galeriji Miroslav Kraljevi\u0107. U spretno vo\u0111enim, no prije svega srda\u010dnim i neposrednim razgovorima na\u010dinjena su tri jasna i \u017eiva portreta sugovornika koji imaju posve razli\u010dit pristup svom radu, ali i razli\u010dite odnose prema suvremenoj, \u02ddprofesionalnoj\u02dd umjetnosti. U tre\u0107em koraku Ana odlu\u010duje svoje sugovornike pozvati na suradnju na jo\u0161 jedan na\u010din: pored njihove izlo\u017ebe predla\u017ee izlo\u017ebu suvremenih umjetnika u Galeriji KUD-a u Gajevoj ulici. Objavljuje javni poziv svojim kolegama umjetnicima na sudjelovanje u projektu pozivaju\u0107i ih da predlo\u017ee svoje radove za izlo\u017ebu, pri tom naglasiv\u0161i kako \u0107e tri rada \u017eiri sa\u010dinjen od troje amaterskih umjetnika nagraditi simboli\u010dnom nov\u010danom nagradom. Ve\u0107 je sama odluka da se objavi javni poziv, dakako, zanimljiva i znakovita gesta. Na svega tri tjedna otvoren natje\u010daj pristiglo \u010dak 40-tak prijedloga (od kojih su mnoge poslali afirmirani umjetnici mla\u0111e i srednje generacije). Od tog je broja \u017eiri – u sastavu Nada Aslanovski, Vlado Bogadin i Senka Varga – odabrao radove triju mladih umjetnica (Lale Ra\u0161\u010di\u0107, Jelene Bra\u010dun i Gordane Jan\u010deti\u0107- Pogleti\u0107), koji \u0107e u rujnu 2006. godine biti predstavljeni u Galeriji KUD-a INA. U vremenu prije izlo\u017ebe u tim \u0107e prostorima autorica kreirati i neke druge sadr\u017eaje za \u010dlanove likovne sekcije: jednom mjese\u010dno dogodit \u0107e se predavanja izabranih umjetnica, radionice o \u02ddstarim\u02dd i \u02ddnovim\u02dd medijskim tehnikama, akcija nabavke materijala povodom godi\u0161nje nagrade \u010dlanovima likovne sekcije, privremena \u010ditaonica i dr. Interes za umjetni\u010dki amaterizam kod Ane Hu\u0161man proizlazi prije svega iz interesa za na\u010din na koji se stvaraju predod\u017ebe o tome \u0161to je profesionalno, a \u0161to \u02ddhobisti\u010dko\u02dd bavljenje umjetno\u0161\u0107u, interesa za motive zbog kojih se amateri po\u010dinju baviti umjetno\u0161\u0107u i interesa za razli\u010dite pristupe umjetni\u010dkom radu. Jednako tako, nju zanima sama forma \u02ddorganiziranog\u02dd umjetni\u010dkog amaterizma te, s druge strane, situacija na lokalnoj umjetni\u010dkoj sceni u kojoj se pristup umjetnosti kod \u02ddakademskih\u02dd umjetnika \u010desto pretvara u neku vrstu \u02ddhobizma\u02dd pod utjecajem nasu\u0161ne potrebe osiguranja elementarne egzistencije. U takvoj borbi za opstanak (zbog nedostatka umjetni\u010dkog tr\u017ei\u0161ta) \u010dak i umjetnici koji se bave \u02ddpredmetnom\u02dd umjetno\u0161\u0107u te\u0161ko pre\u017eivljavaju isklju\u010divo od svoje umjetnosti. Oni pak koji se odlu\u010dno izra\u017eavaju nepredmetnom umjetno\u0161\u0107u (time naj\u010de\u0161\u0107e i posve neprodajnom) da bi pre\u017eivjeli, pose\u017eu za razli\u010ditim poslovima, u najboljem slu\u010daju zara\u0111uju\u0107i kao dizajneri, snimatelji, u\u010ditelji i sl. Umjetnost tako i njima postaje gotovo luksuz kojem pristupaju \u02ddu slobodno vrijeme\u02dd. (Iz ovakve je situacije, ne tako davno, proiza\u0161ao umjetni\u010dki projekt u kojem umjetnici umjetnost povezuju, odnosno izjedna\u010duju, s vikend izletima u prirodu.)(3) Ana Hu\u0161man istovremeno ovim putem posve spontano eksperimentira s percepcijom samostalnih suvremenih umjetnika sa scene kojoj i sama pripada te umjetnika-amatera okupljenih u kolektiv kulturno-umjetni\u010dkog dru\u0161tva. Prve stavlja u neobi\u010dnu poziciju gdje njihov rad prosu\u0111uju amateri, na taj na\u010din nenametljivo testiraju\u0107i ta\u0161tinu svojih kolega\/ica. Druge pak, nude\u0107i im ulogu \u017eirija s uvidom u pristigle prijave suvremenih umjetnika, neopazice upu\u0107uje na neke druk\u010dije, nove umjetni\u010dke medije i prakse koje kod njih u pravilu a priori izazivaju nerazumijevanje, ako ne i zazor, no u procesu odlu\u010divanja i selekcije postaju bli\u017eima i \u010ditljivijima. Izlo\u017ebom u G-MK na kojoj predstavlja radove troje svojih suradnika, \u010dlanova likovne sekcije KUD-a INA-a, pored audio zapisa svojih razgovora s njima i tri video \u02ddintermezza\u02dd koji dodatno portretiraju procese nastajanja djela svakog od njih, Ana ne egzotizira niti patronizora umjetni\u010dki amaterizam nego mu se neposredno i s iskrenim zanimanjem obra\u0107a kao dru\u0161tvenom fenomenu. Pri tom isti neizravno postavlja u odnos prema vlastitoj poziciji akademske umjetnice, koja se umjetno\u0161\u0107u bavi (strast kakvu otkriva i kod svojih sugovornika) nakon \u0161to zavr\u0161i s odra\u0111ivanjem \u02ddposlova za \u017eivot\u02dd. Ne manje va\u017eno je to da u par jednostavnih, ali dobro osmi\u0161ljenih koraka autorica tako\u0111er i privla\u010di publiku KUD-a u G-MK i obratno. Na posljetku mo\u017eemo se zapitati za\u0161to bi uop\u0107e trebalo poku\u0161ati pribli\u017eiti ta dva mala svijeta koja su 1980-ih, u tada\u0161njoj konstelaciji G-MK-a, bila u nekoj vrsti skladnog su\u017eivota. Na to pitanje najbolje odgovara sama autorica ustanoviv\u0161i kako se suvremena umjetnost toliko udaljila od prosje\u010dnog gra\u0111anina da se \u010dak ni pojedinci s posebnim interesom za nju, kao \u0161to su \u010dlanovi raznih likovnih udruga, ne osje\u0107aju ugodno u galerijama suvremene umjetnosti. Tome bi se eventualno mogla nadodati, kod nas ve\u0107 poznata konstatacija, to da je za takvo stanje kriva zatvorenost ili potpuna nekomunikativnost krovnih institucija koje se bave prezentacijom suvremene umjetnosti te nerazvijena svijest o potrebi medijacije i aktivnosti kojima se tromi institucionalni mastodonti pro\u0161losti mogu obratiti i otvoriti prema zajednici i okolini u kojoj djeluju i zbog koje, uostalom, i postoje. G-MK u tom smislu nastoji svjesno destabilizirati tragikomi\u010dnu samodovoljnost suvremene umjetnosti- otvaranjem prema okolini, poticanjem izravne komunikacije i stvaranjem neke vrste meta-situacije u kojoj, bavljenjem nekim \u02ddosnovnim pojmovima jednostavnim rje\u010dnikom\u02dd, kre\u0107emo od samih sebe propituju\u0107i i kriti\u010dki sagledavaju\u0107i vlastitu povijest, svoju dana\u0161nju poziciju, pa \u010dak i ulogu u umjetni\u010dkom i dru\u0161tvenom kontekstu koju bismo trebali imati u budu\u0107nosti kroz idu\u0107ih dvadeset godina postojanja. \ud83d\ude42<\/p>\n

    1)Dvadeset godina u hrvatskoj kulturi KUD-a INA Zagreb, Biblioteka Ina, svezak 9, ur. M. Ivurek, M. Kova\u010devi\u0107, 106-107<\/p>\n

    2) Voditelj Galerije Miroslav Kraljevi\u0107 do 2004. bio je povjesni\u010dar umjetnosti Branko Franceschi (danas ravnatelj MMSU u Rijeci)<\/p>\n

    3) projekt Weekend Art- Hallelujah the Hill ( T. Gotovac, I.Keser, A.Ili\u0107)<\/p>\n

    <\/a><\/p>\n

    Faze realizacije<\/h1>\n

    1. faza <\/strong><\/p>\n

    raspisivanje poziva na sudjelovanje<\/a> suvremenim umjetnicima na sudjelovanje u natje\u010daju kojim \u0107e \u017eirirati komisija sastavljena od amaterskih umjetnika<\/p>\n

    2. faza <\/strong><\/p>\n

    izlo\u017eba u Galeriji Miroslav Kraljevi\u0107 na kojoj su izlo\u017eeni radovi Nade Aslanovski, Vlade Bogadija i Senke Varge uz 3 audio zapisa razgovora s istima i 3 video intermezza vezanih uz stvarala\u0161tvo troje autora<\/p>\n

    >> audio zapis Nada Aslanovski (mp3, 32k, mono, 2.2mb)<\/a><\/p>\n

    >> audio zapis Vlado Bogadi (mp3, 32k, mono, 1.9mb)<\/a><\/p>\n

    >> audio zapis Senka Varga (mp3, 32k, mono, 2.3mb)<\/a><\/p>\n

    3. faza <\/strong><\/p>\n

    serija prezentacija u Galeriji Kluba i KUD – a INA kroz tromjese\u010dni period, umjetnica\/ka odabranih na natje\u010daju.<\/p>\n

    prezentacija Lale Ra\u0161\u010di\u0107, 05. travnja 2006.<\/strong><\/p>\n

    ro\u0111ena u Sarajevu (1977), zavr\u0161ila je \u0160kolu za primijenjenu umjetnost i dizajn (1995.) i Akademiju Likovnih umjetnosti (2001.) u Zagrebu, te Rijksakademie van Beeldende Kunsten (2003\/04.) u Amsterdamu. Do sada se u svom radu slu\u017eila razli\u010ditim medijima, naj\u010de\u0161\u0107e videom. U posljednje vrijeme napu\u0161ta dominantni medij videa i sve \u010de\u0161\u0107e radi narativna audio djela i kompjuterski generirane vektorske crte\u017ee. Do sada je nastupila u nizu grupnih izlo\u017ebi i video festivala, sudjelovala u rezidencijalnim programima, a priredila je i devet samostalnih izlo\u017ebi. Nekoliko puta je bila nagra\u0111ivana za svoje net i video projekte.<\/p>\n

    O svom radu Lala Ra\u0161\u010di\u0107 ka\u017ee: \u010cesto pose\u017eem za kori\u0161tenjem metafora iz svkodnevnice, literature i popularne kulture, koristim ih kao lako prepoznatljive koncepte na koje nadogra\u0111ujem slojeve zna\u010denja. Te\u017eim da moji radovi imaju potencijal do\u017eivljaja izvan intelektualne interpretacije, da komuniciraju na sublimnom nivou.<\/p>\n

    prezentacija Jelene Bra\u010dun 03. svibnja 2006.<\/strong><\/p>\n

    ro\u0111ena 1980. Zavr\u0161ila je \u0160kolu primijenjene umjetnosti i dizajna 1999. godine, grafi\u010dki odsjek. Diplomirala 2005. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na nastavni\u010dkom odsjeku u klasi prof. Miroslava \u0160uteja. Bavi se eksperimentalnom animacijom i videom od 2002. godine. Sudjelovala je na vi\u0161e skupnih i samostalnih izlo\u017ebi te dvadesetak festivala animiranih i eksperimentalnih filmova.<\/p>\n

    prezentacija Boris Ple\u0161a 07. lipnja 2006.<\/strong><\/p>\n

    ro\u0111en je 1975. u Zagrebu, gdje \u017eivi i radi. Po zanimanju je fotograf i protekle dvije godine izla\u017ee vlastite projekte kroz samostalne i skupne izlo\u017ebe fotografija. U suradnji s grupom autora sudjeluje u neovisnim projektima vezanim uz glazbu, video art i grafi\u010dki dizajn.<\/p>\n

    4. faza <\/strong><\/p>\n

    izlo\u017eba u Galeriji KUD-a INA u rujnu na kojoj \u0107e biti izlo\u017eeni<\/p>\n

    radovi Lale Ra\u0161\u010di\u0107, Jelene Bra\u010dun i Borisa Ple\u0161a<\/p>\n

     <\/p>\n

    JELENA BRA\u010cUN. . .OUROBOROS<\/strong><\/p>\n

    Eksperimentalni animirani video “Ouroboros” nastao je kao nastavak propitivanja i istra\u017eivanja \u017eivotnog tijeka. Ideja \u017eivota se razvijala kroz dva filma: prvi film- Lifeline bavio se linearnim protjecanjem vremena, a drugi, ovdje prikazan, bavi se cikli\u010dkim protokom \u017eivota. Ouroboros je gr\u010dki naziv za mitolo\u010dko bi\u0107e, zmiju ili zmaja koji grize vlastiti rep, a pojavljuje se bez iznimke u svim svjetskim mitologijama. Video se ne bavi tematskim oslikavanjem mita, ve\u0107 interpretiranjem njegovog strukturnog karaktera, ali i osobnog zna\u010denja za autoricu.<\/p>\n

    BORIS PLE\u0160A . . . CIKLUS BREEZE<\/strong><\/p>\n

    Ciklus fotografija Breeze kao samostalni autorski projekt nastaje od sredine 2004. godine do danas. Rije\u010d je o crno-bijelim fotografijama tekstura kora breza, snimljenih na u\u017eem podru\u010dju centra Zagreba. Projekt nastaje promi\u0161ljaju\u0107i ideju fotografije kao medija koji prenosi stvarnost koja, danas vi\u0161e no ikad, prolazi neopa\u017eeno mimo nas. U ovom slu\u010daju radi se o nizu me\u0111usobno sudbinski povezanih detalja prirode zarobljenih usred grada. Moja uloga je posredni\u010dka i pritom tehni\u010dko znanje koristim u osnovnom smislu; prenosim informaciju. Time isti\u010dem sadr\u017eaj ispred forme, dok nagla\u0161eni kontrast crnih i bijelih tonova koristim samo kao grafi\u010dku definiciju. Fotografije nisu obra\u0111ivane na ra\u010dunalu.<\/p>\n

    Odlu\u010dio sam za ovu priliku ciklus predstaviti spojiv\u0161i dva naizgled nepovezana medija. S jedne strane klasi\u010dni umjetni\u010dki, a s druge posve trivijalni – nagradnu igru. Tako sada uz postav izlo\u017ebe prila\u017eem nagradne letke s popisom naslova koje valja pridru\u017eiti samim fotografijama. Kako i prili\u010di nagradnoj igri, najuspje\u0161nijem posjetitelju (onome koji se najvi\u0161e pribli\u017ei mojem modelu naslovljavanja motiva, te na neki na\u010din uspije u\u0107i u stvarala\u010dki i misaoni proces nastajanja ciklusa) poklanjam uokvirenu fotografiju po izboru. Bitno je naglasiti da je nagradna igra samo mogu\u0107nost. Dakle, pitanje je izbora \u017eeli li posjetitelj do\u017eivjeti izlo\u017eene radove kroz autorov ili svoj svijet. Na taj na\u010din sprje\u010davam mogu\u0107nost da kao autor izlo\u017eenih motiva (iako je autor istih zapravo priroda) name\u0107em obrasce promatranja. Sinergijom izlo\u017ebe fotografija i nagradne igre ovaj projekt poku\u0161ava dotaknuti samu sr\u017e fotografskog medija – zaustaviti promatra\u010dev protok vremena, i to naizgled njegovom voljom.<\/p>\n

    LALA RA\u0160\u010cI\u0106. . .NEVIDLJIVI<\/strong><\/p>\n

    Projekt Nevidljivi mo\u017ee se gledati u kontinuitetu s mojim bavljenjem temom eskapizma u posljednje dvije godine. Na motiv nevidljivosti sam nai\u0161la promi\u0161ljaju\u0107i \u0161to bi mogao biti ultimativni oblik slobode. Naravno ideja, odnosno metafora nevidljivost ne ostaje samo na tome, ve\u0107 sam ovim projektom poku\u0161ala obuhvatiti cijeli dijapazon zna\u010denja i metafora koji se vezuju za ideju nevidljivosti (in-visibility). Kao i u knjizi H.G: Wellsa, ideja fizi\u010dke nevidljivosti se u ovom projektu koristi kao metafora outsidera, socijalno izop\u0107enog individualca, no kako se u knjizi predstavlja, Nevidljivi \u010dovjek ne mora biti samo onaj koji je nevidljiv radi svog nepodobnog socijalnog statusa, ili na\u0161eg svjesnog izbora da ga ne vidimo. Nevidljivi \u010dovjek mo\u017ee biti i onaj koji ima Mo\u0107. U crte\u017eima se dodiruju razni aspekti nevidljivosti, od socijalne nevidljivosti, civilne, motiv bijega, kriminalnih aktivnosti, slobode, identiteta, mo\u0107i kreiranja novog identiteta, do samog premi\u0161ljanja kako izgleda realnost jednog nevidljivog \u010dovjeka.<\/p>\n

    Uz crte\u017ee, glavni nosilac projekta je polusatna video izvedba audio drame istog imena \u201eNevidljivi\u201c (The Invisibles). Konvecionalna narativna struktura skripta govori o nevidljivoj obitelji koja \u017eeli oti\u0107i na odmor. Pri\u010da se odvija oko g\u0111e. Nevidljive koja poku\u0161ava dobiti nazad svoj zagubljeni identitet i nekako do\u0107i do putovnice. Blagi satiri\u010dni ton ove audio drame doti\u010de se apsurdnih aspekata savremenog dru\u0161tva kao \u0161to su birokratski mehanizmi, kolektivna paranoja i sistemi nadzora. U ovom radu pojam \u201enevidljivog\u201c se vezuje uz ideju \u201edrugog\u201c. Ni audio drama ni video, sam rad ostaje izme\u0111u ova dva \u017eanra\/medija.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    2006. Galerija MK www.g-mk.hr Razmjena: ili \u0161to nismo znali o amaterizmu intro Tonje Maja\u010de Faze realizacije Malim istra\u017eivanjem povijesti GMK preko kataloga i zbornika saznajem da su u po\u010detku u njenim prostorima izlagali akademski likovni umjetnici ali i amateri- \u010dlanovi likovne sekcije Kulturno- umjetni\u010dkog dru\u0161tva. Njihove su izlo\u017ebe bile posje\u0107ene kako od \u010dlanova KUD-a, radnika […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":942,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":"","_links_to":"","_links_to_target":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-810","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-projects"],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/anahusman.net\/wp-content\/uploads\/2017\/12\/Untitled.png","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/anahusman.net\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/810","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/anahusman.net\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/anahusman.net\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/anahusman.net\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/anahusman.net\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=810"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/anahusman.net\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/810\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":941,"href":"https:\/\/anahusman.net\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/810\/revisions\/941"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/anahusman.net\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/942"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/anahusman.net\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=810"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/anahusman.net\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=810"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/anahusman.net\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=810"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}