Serija fotografija, tesktovi, publikacija
U suradnji s: Ivanom Meštrov, Anom Labudović

PUBLIKACIJA: Radna bilježnica: Pustijerna

 

Projekt Radna bilježnica: Pustijerna, na poziv Art radionice Lazareti Dubrovnik, započele smo2019. godine terenskim istraživanjem u Dubrovniku. U gradu koji je postao vlastita polirana kulisa zapitale smo se možemo li, koristeći alate iz prošlosti, planirati uključiviju budućnost. Kako primjerice uistinu pročitati i učiniti vitalnim za generacije koje dolaze vrijedni statut grada Dubrovnika iz 1272. godine, simbol dubrovačkog kolektivnog identiteta kojim su bili propisani odnosi i uvjeti življenja te, posebice, građenja? Sagledati ga ne samo na razini letimične povijesne činjenice koju se servira prilikom turističkog vođenja skupini poluzainteresiranih gostiju ili u vezi s primjerima devastacije grada i neumjerenosti turizma danas nego kao živi dokument dobrog života u urbanom kolektivu.

 

Naša polazišna točka je Pustijerna, lokalitet u jugoistočnom dijelu grada smješten unutar starih gradskih zidina, nekad reprezentativni stambeni prostor gotičkih i baroknih palača koji je nakon potresa 1667. godine uređen u barokni vrt, a u recentnijoj povijesti i u košarkaško igralište. Arheološka istraživanja na toj su lokaciji trajala od 1984. do 1987. godine motivirana pisanim izvorima o postojanju benediktinskog samostana sv. Tome iz 1234. godine, kao i ostacima renesansne i srednjovjekovne arhitekture, a što su navedena arheološka iskapanja i potvrdila. Nakon znanstvenih istraživanja lokalitet Pustijerne je konzerviran, uspostavljena je Ulica ispod mira, obnovljen je dio zgrada koje graniče s lokalitetom. Godine 2009/10. izvedeni su radovi konzervacije, konsolidacije i zaštite.

Danas je Pustijerna poprilično zapuštena, loše je i krhke infrastrukture, nedovoljno se ulaže u obnovu i održavanje mreže struje, vode, kanalizacije i javne rasvjete te hodnih ploha. Postala je prostor na kojem se ilegalno odlaže otpad. Mnogo se građana_ki odselilo, a stanovi i palače često su prenamijenjene u niz manjih jedinica – apartmana s kuhinjama i sanitarnim čvorovima u turističke svrhe. Lokalitet Pustijerne nastanjuju i mačke za koje je netko ciljano izgradio nastambe u obliku kućica u nizu.

Pustijerna se, na određen način, opire generičkim klasifikacijama i gentrifikacijama te kroz nju promatramo i bilježimo procese koji dovode do (ili su posljedice nastalih) prostornih promjena i strategija upravljanja. Svojom nas je entropičnošću, urbanom zbrkom i otklonom od normi navela na promišljanje o prostoru staroga grada Dubrovnika, točnije o transformaciji njegova stambenog prostora i gradskih javnih površina u današnju iznimno popularnu turističku destinaciju – prostor koji se nastanjuje povremeno, iznajmljuje, prostor u kojem se ne zadržava. Sagledavajući neuralgične točke turizma danas, u našim smo se istraživanjima s posebnom pažnjom usmjerile na tzv. nove materijale koji se koriste u arhitekturi, unutarnjem uređenju, obnovi starina i prostora od devedesetih godina prošlog stoljeća naovamo. Ti novi materijali, poput PVC-a, knaufa i laminata, postaju agensi prevladavajućih potrošačkih sklonosti i graditeljskih normi, oni su toksički zagađivači, odrazi novonastalih društvenih supstanci, fenomenologija i povezanosti. Upućuju i na ekološki problem proizvodnje, korištenja i trajanja. Unutar Radne bilježnice: Pustijerne uvodimo i motiv votiva, zavjetnih darova i slika. Votivi su predmeti koji se svojim simboličnim, asocijativnim ili konvencionalnim oblikom vežu uz darivanje i zahvale, svjedočeći nam o kulturnoj i društvenoj prošlosti minulih razdoblja. Ti predmeti koji često predstavljaju oboljeli dio tijela ili situaciju za koju se traži ili za koju se desilo magično razrješenje, podsjetili su nas na sondirano kamenje i nove materijale grada budućnosti. Postali su možda i njegovi jedini zalozi i skromni motivi.

Glavna pripovjedačica i lajtmotiv Radne bilježnice: Pustijerne je Cvijeta Zuzorić, pjesnikinja bez ijednog sačuvanog stiha, hipotetski atribuiranih potreta, uz svoju prijateljicu Mariju Marušu Gučetić Gundulić3. Njima otvaramo okular Dubrovnika ka povijesti žena i rodnoj povijesti. Obje u Radnoj bilježnici: Pustijerna postaju aktivne sudionice vlastite nevidljive povijesti u okvirima one opće, spekulativno infiltrirajući moguću svakodevicu izvan okvira rodno uvjetovanih uloga koje su im bile nametnute unutar povijesnog vremena u kojem su živjele. Ovu smo publikaciju zamislile kao radnu bilježnicu kroz koju iznosimo niz sitnih destabilizacija slike i normativnih narativa – od fotografija, skenova, arhivskih dokumenata do izmišljenih priča, mogućih ishoda događaja, bilježenja i promatranja sabranih zadataka koji nisu svi ispunjeni, ali su navedeni i imenovani. Niz je to mogućnosti ili referenci koje stvaramo za sebe i druge.