s Lalom Raščić, web projekt, 2001.
Ovako je sve počelo; sa invazijom nepotrebnog inventara. Krajem 2000. g zamijenile smo jednu dvomjesečnu stipendiju na Akademiji likovne umjetnosti u Brnu za dvije jednomjesečne. Život je tekao uobičajeno neujednačeno. Konačno smo uspjele uspostaviti komunikaciju sa Kristom, našom mađarskom cimericom koja je govorila njemački, kad je jednog jutra došla Peruanka. Tog maglovitog jutra izašle smo iz studentskog doma i ostavile Peruanku samu u njenom roza oblaku nesvakidašnje galanterije. Ono što smo otkrile po povratku u studentski dom kasno te noći je da naši životi nikad neće biti isti. Peruanka je cijeli dan provela u implantiranju svog raznorodnog vlasništva po zajedničkim prostorijama kupaone, WC-a i kuhinje. Garfield je bio po svuda, donjela je i mikrovalnu, šalice i odgovarajuće kuhinjske krpe, komplet prazne ambalaže soli za kupke, šampona i davno potrošenih parfema (uredno poredanih uz rub kade), a WC se naprosto nije dao prepoznati… Taj događaj se morao dokumentirati. Godina je prošla i za sobom ostavila trag nerazvrstanih dokaza. Dale smo sebi zadatak da povežemo dio zabilješki tih banalnosti u prvi projekt koji potpisujemo zajedno; Before&After. Štaviše, te banalnosti smatrale smo toliko bitnima da smo ih odlučile predstaviti širokoj, šarolikoj i sveprisutnoj publici. Bacile smo se na posao i tek prije nego što će sve biti gotovo stigla je spoznaja: možda ovo ne bi trebalo prikazivati.